OPĆENITA STRUKTURA TRENINGA WING CHUNA
Struktura treninga kung-fua Wing Chun može se definirati kao proces napredovanja pojedinca u skladu s vlastitim mogućnostima. Svatko tko redovito i kontinuirano vježba, povećava i poboljšava svoje mogućnosti na nekom području. Ovdje je posebno stavljen naglasak na redovito i kontinuirano vježbanje jer je ono osnovni uvjet za svladavanje neke materije, odnosno gradiva u bilo kojoj domeni. Gledajući na Wing Chun kao na borilačku vještinu, moramo napomenuti da pojedinac koji vježba u grupi treba i partnera. Partner je ključna postavka samog treninga. K tomu, kada pojedinac, odnosno potencijalan učenik, po prvi puta dođe u vježbaonicu Wing Chuna, njegov ostanak ponajprije ovisi o prvom dojmu; bilo o onome koji na njega ostavi sam učitelj (sifu) ili učenici koji su već u toj vježbaonici. Potencijalan učenik ne zna što ga čeka niti kako će teći sam proces učenja, no struktura treninga svakako postoji. Strukturalno gledano trening Wing Chuna možemo podijeliti na faze učenja po formama s njihovim podfazama ili međufazama:
-faze učenja određene prema formama Wing Chuna:
1) SIU LIM TAO (SLT) (prva forma)
2) CHUM KIU (CK) (druga forma)
3) BIU JEE (BJ) (treća forma)
4) MOK YAN JONG (MYJ) (forma na drvenoj lutci)
SIU LIM TAO (SLT)
1.a - SLT samostalne vježbe
-pojedinac upoznaje osnovne tehnike i vježba ih samostalno kako bi savladao osnovnu motoriku ili biomehaniku tijela, automatizirao pokrete te naučio simultani rad objema rukama.Cilj ovakvog samostalnog vježbanja je rad sa i na svojemu tijelu, postizanje kondicijske spremnosti za vježbanje te samostalan rad na osnovnim tehnikama bez drugih utjecaja (partnera ili okoline). Pojedinac tako upoznaje abecedu Wing Chuna.
1.b - SLT vježbe s partnerom
-pod time razumijevamo vježbanje dva suvježbača koji međusobno izmjenjuju tehnike i time dobivaju prvi osjećaj vježbanja s partnerom. Naravno, jako je bitno da vježbači razumiju kako se kod ovog tipa vježbanja ne radi o tome tko je bolji, brži ili jači. Radi se o tome da vježbači međusobno izmjenjuju napadačke i obrambene tehnike kako bi razumjeli što se događa kada nam se upućuje udarac i kako postupiti u tom trenutku. Pritom dakako paze jedan na drugoga.Takav aspekt treninga daje učeniku samopouzdanje jer on vježba s partnerom kojega poznaje i kojemu vjeruje bez bojazni da će namjerno zaprimiti udarac. Na taj se način učenik oslobađa stresa i straha glede kontakta. Učenici uče kako preuzeti snagu udarca i vratiti je preusmjeravanjem ili protunapadom. Učenici kod takvog rada uviđaju kako trebaju raditi i surađivati međusobno, a ne jedan protiv drugog. U ovom dijelu procesa vježbanja uobičajeno je da se učenicima daju određene tehnike i vježbe koje oni ponavljaju u naizmjeničnom radu. Ponajprije se radi o vježbama s partnerom iz same forme, a potom o njihovoj primjeni kao napadačkih i obrambenih tehnika.
1.c) - slobodno vježbanje (s partnerom)
-u ovom dijelu vježbanja dva učenika sistematiziraju svoje iskustvo stečeno u samostalnim vježbama i određenim vježbama s partnerom te ih na temelju ranijeg iskustva slobodno pokušavaju primijeniti. Ovaj tip vježbi izvodi se tako što je jedan partner malo aktivniji dok je drugi pasivniji, ali taj proces naizmjenično teče. Na njima je samima sada hoće li i do koje mjere biti pasivni ili aktivni; više im se ne daje obrazac- odlučuju sami. Važna dobrobit takvog treninga je u tome što učenik uviđa da one tehnike koje je radio po obrazcu sada može primjenjivati slobodno. Tako stječe iskustvo i ne će pasti u zamku kopiranja pokreta nego će razmišljati samostalno.Ovakav slobodan rad iziskuje strpljenje i postojanost. Tijekom vježbanja događaju se pogreške, sama po sebi izranjaju brojna pitanja. Na taj način učenik počinje razmišljati, počinje se pitati zašto i kako funkcionira ili ne funkcionira ova ili ona tehnika. Odgovori stižu kroz naporno vježbanje s partnerom. Trening je naravno potkrijepljen praktičnom i teorijskom bazom koju učenik dobiva od učitelja.
DISANJE U SIU LIM TAO (ZA VRIJEME IZVOĐENJA FORME)
Postoji tehnika disanja koja se izvodi na mjestu u stanju duboke opuštenosti (meditacije ili prakticiranja forme Siu lim tao), kada mišići nisu strahovito opterećeni i kada srce sporije kuca i druga tehnika disanja koja je potrebna prilikom stanja velikog tjelesnog opterećenja (vježbanje borbe - go sao, chi sao, vježbe udaranja nogom, vježbanje na drvenoj lutci, a isto tako trčanje ili plivanje). Disanje prilikom izvođenja Siu lim tao daje nam mogućnost izvođenja mekanih pokreta, povećava kapacitet pluća i možda najbitnije: uči nas kako unutarnju energiju projicirati prema van te pokrenuti cjelokupni tok energije u tijelu. To je priprema za onaj drugi, naporniji dio kada je cijelo tijelo u pokretu, kada dolazi do brzog izmjenjivanja kisika i ugljičnog dioksida u tijelu u kratkim intervalima te brzih otkucaja srca. U takvim situacijama disanje ne možemo kontrolirati kako bismo možda htjeli (to naprosto nije moguće). Disati moramo najnormalnije, tj. onako kako to napor našeg tijela zahtijeva. Ako je opterećenje veće, intervali udisaj - izdisaj su češći. Udisaj i izdisaj za vrijeme izvođenja Siu lim tao je na nos (iako moram reći da ni to nije u potpunosti tako budući da je naše tijelo prilikom vježbanja Siu lim tao smireno i opušteno te možemo disati bez većih problema i u kombinaciji nos/usta). Kao primjer možemo navesti trčanje; prilikom laganijeg tempa dišemo laganije i dostatno je disanje na nos, ali kod bržeg tempa moramo udisati i izdisati samo na usta čisto zbog potrebe tijela za kisikom koju je nemoguće zadovoljiti disanjem na nos poradi veličine dišnog otvora. Disanje za vrijeme izvođenja forme mora biti duboko (abdominalno), pri čemu su i udah i izdah dugi kako bi došlo do izbacivanja što više ugljičnog dioksida iz tijela. Kroz duži vremenski period vježbanja, tijelo dobiva osjećaj za što pravilnije disanje. Disanje nikada ne smije biti grčevito ili programirano. Dajmo našem tijelu da nam ono kaže i odredi koliko udisaja-izdisaja treba. Na kraju krajeva, ljudi imaju različite kapacitete pluća i kao takovi različito i dišu. Napravite mali pokus sa svojim tijelom: izvedite formu polako i pratite svoje disanje; izvedite je tri puta za redom i zapišite svoje zapažanje. Nakon toga radite samostalne vježbe osnovnih tehnika u kretanju naprijed/natrag i u stranu u bržem ritmu, ali tako da svaki pokret ima svoj početak i kraj (trajanje oko 5 minuta). Potom zapišite što ste zapazili. Kao posljednju stvar stavite bandaže i rukavice za vreću pa izvedite nekoliko rundi (4 runde) udaranja po vreći s pauzama od jedne minute i zapišite svoje zapažanje. Kada proučite svoje bilješke, vidjet ćete da disanje ovisi o mnogim faktorima (statika ili pak dinamika pokreta te interval trajanja same vježbe). Najpravilnije disanje je ono koje odgovara Vama, Vašem tijelu; ono vam daje naputak kako disati. Borilačka vještina daje pojedincu da napreduje u svim aspektima, a ujedno povećava kapacitet pluća.
CHI SAO
CHI SAO (ljepljive ruke; prianjajuće ruke) - jedna od vježbi kung-fua Wing Chun koja nikako ne smije biti zapostavljena pri treniranju učenika. Ova vježba pruža širok spektar mogućnosti za razvijanje osjećaja u rukama u kontaktu. To je trening refleksa ruku koji je bitan kako bismo znali dobro reagirati kada se na naše ruke izvrši pritisak, potezanje ili udar sile iz bilo kojeg smjera ili kuta. Kao takav, Chi sao postoji u mnogim borilačkim vještinama i prakticira se iz istog razloga – da bismo osjetili protivnikov pokret i reakciju s ciljem da ga preduhitrimo i reagiramo prvi ili pak da popravimo neku grešku koju smo učinili i preusmjerimo silu koja nadolazi. Prije prakticiranja samog Chi saa rade se određene vježbe u paru koje učeniku daju uvid u to što znači kontakt s drugom rukom na svojoj ruci. Chi sao se može promatrati kroz faze: Dan chi sao - kontakt jednom rukom; Pon sau - rolanje ruku; Chi sao programi određenih vježbi te na kraju slobodan Chi sao. Chi Sao služi stjecanju kum koka (osjeta ruku). Izravno u sukobu, on neće biti izvediv u istom obliku kao za vrijeme vježbe s partnerom. Kod primjene u borbi, Chi sao se sagledava kao mogućnost kontrole nečijih ruku (najopasnije ruke jesu one koje slobodno mlataraju zrakom). Chi saom vježbamo ruke da osjete pritisak, povlačenje ili bilo koju drugu kretnju partnera. Pogrešno je Chi sao sagledavati kroz napad na partnera; Chi sao nije napadanje partnera doslovce već izazivanje njegove reakcije kako bismo naučili rukama čitati njegovu namjeru. Naravno Chi sao nam ne nameće svaki puta obvezu kontakta s partnerovim rukama; takav način razmišljanja mogao bi nas stajati udarca u glavu, jer dok tražimo kontakt s partnerovim rukama mogli bismo primiti udarac. Tada nam neće pomoći nikakav Chi sao. Hipotetski gledano, do kontakta dolazi u borbi kada je primjerice udarac upućen prema našem licu. Naša normalna reakcija bila bi izbjeći taj udarac i uputiti protuudarac ili blokirati napadačeve ruke - upravo u tom trenutku se događa kontakt s protivnikom. Kada se ostvari taj kontakt, u igru ulazi vježba Chi sao, tj. naša reakcija na dodir. Kada su dvije ruke u kontaktu (otprilike iste snage) i jedan od partnera želi udariti, on će: ili povući svoju ruku i odmaknuti je od protivnikove kako bi udario; ili pak potiskom/povlačenjem usmjeriti ruku koja je u kontaktu u nekom smjeru kako bi napao. U prvome slučaju, pravilo je Chi saa da ukoliko mičem ruku iz kontakta, udaram ravno naprijed jer nema ničeg što bi me zaustavilo (princip DIM DIM CHE UNG), dok u drugom slučaju preusmjeravam i pokušavam kontrolirati protivnikovu ruku ako on moju ruku gura u nekom smjeru kako ne bi mogla projicirati energiju (princip LOU LAU HOI SUNG). Kada jednom naučimo slijediti protivnikove ruke u kontaktu, neće nam biti problem prepoznati njegove namjere. Dokle postoji pritisak na moju ruku, ne mogu ni ja napasti jer se izlažem opasnosti da budem napadnut. Dakle, moram pokušati preusmjeriti ruke protivnika, izmaći njegovim pokretima i naći put za udarac. To mogu skretanjem njegove sile, koristeći korak kao pomoćno sredstvo ili pak okret tijela, koji u danom trenutku stvara prostor za napad. U Chi sao-u dolazi do pritiska ruke na ruku iz raznih smjerova, a to rezultira stvaranjem akcije/reakcije. U Chi sao–u se izvode dogovorne vježbe kako bi partneri naučili osnovne smjerove kretanja sila. Kada se to usvoji, vježba se slobodan Chi sao kako bismo iskustvom u nepredviđenim situacijama mogli graditi vještinu raspoznavanja tuđih kretnji i iskušavati vlastite reflekse. Chi Sao je nezaobilazna vježba Wing Chuna i poželjno je prakticirati ju svaki dan. Jedino se tako stječe vještina.
