Mala ideja
Jeste li se ikada zapitali kako ste naučili hodati, pričati, pisati, čitati? Vjerojatno niste jer su te radnje sastavni dio Vašeg života i njima ste davno ovladali. No netko Vam je jednom ipak dao nekakvu, pa makar i malu, ideju o tome; netko Vas je potaknuo na razmišljanje o tome kako i zašto da sve to naučite.U borilačkim vještinama također postoje tzv. ideje o tome kako nešto naučiti, kako time ovladati te kako i kada to primijeniti. One se nalaze u formama, odnosno setovima pokreta kreiranih tako da potiču na razmišljanje o svojoj svrsi, da daju osnovnu motoriku tijela i način na koji ih primijeniti. Kada jednom ovladamo njima, uviđamo da one sadrže koncept za razvoj pojedinca kroz vježbanje pokreta. Upravo je to razlog što se prva forma Wing Chun kung fu-a zove SIU LIM TAO ili Mala ideja. Mala ideja najjednostavniji je prijevod naznačenog.
Postoji još niz prijevoda i interpretacija Siu Lim Tao. Neki čak tvrde da je bolji prijevod Velika ideja. Bez obzira na sve, velika ideja ponajprije počinje malom idejom. Ona daje početniku mogućnost da upozna tehnike i pokrete Wing Chuna. „SIU“ znači malo, učinkovito, ekonomično, „LIM“ (ili negdje NIM) znači uranjanje u dubinu predmeta ili teme, a „TAO“ znači glava. Te tri riječi mogle bi zajedno značiti sljedeće: imajmo na umu da učimo koncept malih, ekonomičnih, kompaktnih pokreta.
Prošireno značenje Siu Lim Tao je da vježbač mora imati strpljenja kako bi uopće usvojio te pokrete. Tek je potom spreman tražiti koncept u njima. U svakom slučaju potrebno je razbistriti glavu koja mora naše tijelo prisiliti da vježba, uči, upija pokrete. Često se vježbači uhvate u zamku objašnjenja, žele sve znati unaprijed, a tek tada vježbati. No to je sasvim pogrešan pristup vježbanju; ponajprije treba vježbati, raditi na svojoj motorici i pošteno se oznojiti. Na samom početku vježbanja pokreti su kopija onog što vidimo na treningu. Kada oni polako uđu u tijelo (postanu naša druga priroda), tada već lakše razmišljamo o njima i tada dolazi vrijeme za postavljanje pitanja. Ako ne možemo ni mirno stajati bez napora bar pet minuta, čemu onda rasprava oko svrhe i iskoristivosti zahtjevnijih stvari kao što su okret, koraci i ostale tehnike koje slijede?
Ponajmanje se treba opterećivati time kako ćemo zadati ili primiti udarac. Osnovna namjena forme Siu Lim Tao je ovladavanje osnovnim pokretima koje koristimo u borbi, dakle ona je trenažna forma. No ne zaboravimo da je Wing Chun prije svega- borba, koliko god da se ta riječ činila neprimjerenom u današnje doba. Ako to smetnemo s uma, bolje je Wing Chun ostaviti po strani i prihvatiti se samo meditacije i sličnih stvari. Borilačke vještine nastale su radi borbe; tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti. Stav na mjestu prilikom vježbanja forme oslobađa nas od razmišljanja kojom nogom moramo zakoračiti, primjerice kod izvođenja udarca. Kada vježbamo ručne tehnike na mjestu, statičko opterećenje gornjeg dijela tijela na donje ekstremitete samo po sebi odrađuje svoju zadaću, a da ne mislimo o tome. To rezultira stabilnim nogama koje se mogu brzo i kvalitetno pokrenuti kada za to dođe vrijeme, a naravno i boljom kondicijom za vježbanje. Siu Lim Tao je dakle prije svega trenažna, a potom borbena forma. Naravno da možemo sve njezine pokrete upotrijebiti i u borbi; ona zapravo i sadrži sve osnovne pokrete borbe. No, to nije prvi cilj za početnika, već za nekoga tko je tu formu naučio.
Za početnika je prvi cilj stjecanje temeljnog znanja na kojemu se kasnije može graditi dobar borac. Za bolje svladavanje forme Siu Lim Tao koristi se i niz dodatnih vježbi. Toj formi bi jako lijepo pristajalo ime bazična forma, jer ona razvija bazu, razvija dobar položaj lakta koji je pak dobra baza za izvođenje udaraca. Lakat je bitan jer o njegovom položaju ovisi koliko jako možemo udariti i hoćemo li udariti sebe ili svoga protivnika. U formi, prilikom izvođenja udarca, lakat treba postaviti na sredinu tijela, gledano postrance. To je zato što ruka odatle može izvesti udarac. To je zadnja linija do koje smijemo pustiti lakat unatrag ukoliko nam netko gurne ruku svojom rukom kada su u kontaktu. Kod izvođenja udarca lakat je pokretač udarca, on ga gura naprijed, uzlaznom linijom.Ukoliko lakat stoji previše pomaknut u vanjsku stranu, tada ne će biti snage u tom udracu. Lakat se prilikom udarca kreće ravno što je moguće duže te tada, zbog povezanosti ruke, ide prema gore. Razvijanje snage lakta moguće je postići jednom jednostavnom vježbom koja je pomoćni alat pri učenju Siu Lim Tao: dok jedan partner stoji u stavu YEE CHI KIM YEUNG MA i stavlja ruku u poziciju udarca ispred prsiju, drugi partner tu ruku zaustavlja svojim dlanom. Na taj se način razvija snaga lakta. Kada želi udariti, partner zaustavlja udarac, ili ga katkad najprije malo propusti pa potom naglo zaustavi. Vježba možda djeluje jednostavno, ali kada je se duže vježba, postaje očit njezin smisao.
Siu Lim Tao razvija i način izvođenja udarca, u ovom slučaju u prazno, dakle bez opterećenja vreće ili nečeg drugog. To je važno za mišiće i tetive koje se uče rastezati i skupljati, opuštati (a ne grčiti) te vraćati iz položaja u položaj. Siu Lim Tao nas uči kako stajati. Pomislili bismo nakon svega da znamo stajati, no upitno je znamo li i možemo li zaista stajati. Koliko dugo možemo bez kretanja stajati na mjestu, a da se noge ne umore i da ne počnu u njima bolovi te drhtanje mišića? Važnost stava (YEE CHI KIM YEUNG MA) koji vježbamo u Siu Lim Tao je u tome što nam omogućava da naučimo gdje je centar naše ravnoteže i jesmo li u stanju držati taj centar ravnoteže, posebice kada se počnemo kretati u koracima. Sam po sebi ne predstavlja nikakav problem onoliko dugo dok u njemu ne stojimo barem pola sata. (Jeste li vidjeli vojnike kada stoje u stavu mirno dugo vremena? Oni su to vježbali satima i satima). Siu Lim Tao razvija ideju o centralnoj liniji našeg tijela jer je centar tijela ujedno najizloženiji dio i dio koji treba najviše zaštititi. Sam početak forme govori o neizmjernoj važnosti centra. Spuštanjem ukrštenih ruku i potom njihovim dizanjem u gornji položaj, određujemo gdje nam je centar, odnosno centralna linija. Potom samo izvođenje udarca (Fat Chong Kuen) u centar govori o centralnoj liniji napada ili obrane. Kada udaramo iz centra, izbacujemo potencijalni napad izvan dosega vlastitog centra, a ukoliko se naša ruka prilikom napada nađe izvan ruke protivnika, tada njome udaramo prema centru i opet slijedimo isti princip; sabijamo ruku protivnika i napadamo njegov centar. Centralna linija je i najkraći put između dva protivnika.Slijedom ideje o centralnoj liniji, možemo reći da je dobro nastojati imati protivnika uvijek ispred sebe, u frontalnom sučeljavanju, a ne u stavu postrance.
Zašto se neki pokreti u Siu Lim Tao izvode polako, zašto neki tri puta, itd ...? Formu trebamo sagledati kao alat uz koji učimo korak po korak. Primjerice, tehniku Tan Sau (pokret koji razdvaja protivnikovu energiju napada suočavajući se s napadačevom rukom u dvije točke; jedna ruka je u obrambenom položaju, a druga u napadačkom) izvodimo polako, ali samo jednom. Prije svega polagano izvođenje pokreta omogućava vježbaču da studiozno uči, da razvija energiju pokreta te da pokrete jako dobro uvježba. Položaj Tan Sau je položaj ruke kod koje je dlan otvoren prema gore. Ta pozicija je sama po sebi strukturalno jaka stoga je ne treba vježbati u tolikom opsegu kao npr. položaj Fok Sao. Zato je u formi naznačena samo jednom. Položaj Fok Sau je položaj koji se koristi u većini slučajeva kao pokret koji kontrolira i nema tako jaku strukturu kao Tan Sao te se izvodi tri puta, čime se želi naglasiti potreba dugotrajnijeg vježbanja. Fok sau uči kako lakat dovesti u poziciju prema unutra, što naravno nije lako niti prirodno. U Fok Sau poziciji su prsti savijeni prema unutra. Samim tim pokretom dolazi do zategnuća podlaktičnih mišića koji se jačaju takvim načinom vježbanja te također uvelike vježba sam ručni zglob. Time Fok Sau dobiva pravu strukturu položaja koji kontrolira. Kod Fok Sau se kao površina kontakta koristi unutarnji dio podlaktice te slijedom toga i savinuti prsti prema unutra. To je jedini način da nečiju ruku kontroliramo unutarnjom stranom podlaktice, dok se kod Tan Saa kao površina kontakta koristi vanjski dio podlaktice te je logično da je dlan ispružen. Primjerice pokret koji radimo nakon seta Tan Sau-Fok Sau, neki ga zovu Gam Sau (kompresivna ruka), neki Dun Sau itd.; uglavnom on se izvodi uz tijelo potiskujući dlanove obaju ruku prema dolje te potom istovremeno unatrag pa unaprijed kako bi potom ruke prešle u Lan Sau.
Taj pokret uz tijelo jednak je onomu na kraju druge forme samo s jednostavnijom idejom. Jedna od ideja nije samo primjena (ukoliko vam netko želi savinuti ruku, potisnuti ruku, obujmiti vas), već je prisutna i ideja o tome da je u principu djelokrug kretanja i vježbanja ispred vas onaj od 180 stupnjeva. No moramo nastojati imati i 180 stupnjeva iza sebe. Pokretom potiskivanja ruku unatrag vježbamo svoje ruke još i u tom smjeru. Samim time one će biti pokretljivije, ramena opuštenija i fleksibilnija. Katkad u vježbanju forme treba imati širok spektar razmatranja, ne samo o tome kako pokret primijeniti, već i što on donosi našem tijelu. Sama primjena tog pokreta je široka, od sabijanja ruke koja nadolazi, do blokiranja noge koja udara, pa nadalje do uporabe u položaju Chi Sao prilikom kontakta ruku i pokušaja udarca nogom ili rukom. Samim učenjem forme bez popratnih vježbi s partnerom i bez partnera nije moguće razumjeti što ona uopće znači. Forma je knjiga u kojoj je zapisano gradivo koje obrađujemo, no bez kvalitetne domaće zadaće - ništa od našeg znanja. Siu Lim Tao nije samo osnova Wing Chuna kao što mnogi tvrde, nego je u njoj sadržan i cijeli Wing Chun i trebalo bi je vježbati svaki dan.