Wing Chun Hr

Otvorenje muzeja u čast Yipa Mana u Foshanu

Svečano otvorenje muzeja u čast velikoga Yipa Mana održalo se u studenom 2002. godine u kineskome gradu Foshanu. U organizaciji Atletskoga saveza Wing Chun iz Hong Konga, na ceremoniji otvaranja okupilo se više od stotinu ljudi koji vježbaju Wing Chun, što domaćih što stranih.

Pod pokroviteljstvom Saveza, sudionici svečanog otvorenja nosili su posebne uniforme, ostavljajući time svečan dojam.



Sam događaj privukao je mnoge koji vježbaju i uče Wing Chun izravno od učenika Yipa Mana, ljude koji se bave Wing Chunom u gradu Foshanu te mnoge žitelje toga grada. Okupilo se oko dvije tisuće ljudi. To je bio najvjerojatnije najveći i najuzbudljiviji događaj u povijesti toga grada. Po završetku uvodnoga govora koji su održali gospodin Leung i voditelj muzeja te nakon predaje zastava i ogledala koje su muzeju poklonili svečani gosti, krenulo se u razgledavanje.

Sam ulaz u muzej ostavio je na mene dojam čiste elegancije s blagim modernim dodirom - savršen hram u čast Majstoru borilačkih vještina! Po svemu se jasno vidi da su organizatori i arhitekti uložili mnogo truda u stvaranje muzeja. Od eksponata, u muzeju se mogu vidjeti: drvena lutka samog Yipa Mana, više od stotinu njegovih fotografija, videosnimka Yipa Mana u radu na drvenoj lutci, brončani kip Yipa Mana te još nekoliko fotografija vježbača Wing Chuna, kako Kineza tako i ljudi iz cijeloga svijeta. Svi oni zajedno, svatko na svoj način, pridonose promociji vještine Wing Chuna.

Kada sam ugledao fotografiju velikoga Yipa Mana s prvom grupom učenika ikada, bio sam preplavljen osjećajima. Fotografija je nastala 1950.g., a na njoj su ljudi koji su počeli vježbati kod Velikog majstora u lipnju te godine. Većina je nakon nekoliko mjeseci vježbanja odustala. Dva učenika su ostala, gospodin Lok Yiu i gospodin Leung Sheung. Leung, ponukan velikim iskustvom u mnogim drugim borilačkim vještinama, ostao je vježbati jer je vjerovao da je Wing Chun odličan borbeni stil.

Financijski gledano, to su bila iznimno teška vremena za spomenutu dvojicu, no i dalje su davali sve od sebe kako bi pomagali majstoru Manu. Godine 1951. postao sam i sam učenik majstora Yipa Mana, pa smo sada nas trojica postali trio koji je pomagao Učitelju.

Unatoč teškim vremenima, svake godine smo uspijevali pokloniti nov odjevni predmet našem učitelju. Kada smo mogli, poklonili smo mu Cheong Sam (odijelo načinjeno od uvozne tkanine), u protivnom poklon je bilo Da Shing Fui (kinesko odijelo od domaće tkanine za svakodnevnu uporabu). Uz to bismo mu naravno darovali i par novih cipela te nekoliko pari čarapa.

Dragocjenije nam je bilo na taj način skrbiti za majstora Mana nego da smo mu davali milijune. Isto tako vjerujem da, da nije bilo Leunga i Loka Yiua koji su vježbali kod Majstora usprkos svim poteškoćama, omogućivši tako Učitelju da nastavi podučavati unutar udruge djelatnika restauracija Hong Konga, Wing Chun nikada ne bi izrastao u ovo što je danas, u svjetski poznatu borilačku vještinu. Okupljanje ljudi iz cijeloga svijeta koji uče i vježbaju Wing Chun i otvorenje muzeja u spomen velikomu majstoru Yipu Manu - također ne bi bili mogući. Možemo reći da, sve i da je učitelj Yip Man bio jedan od milijun ljudi koji su imali znanje i velik talent za borilačke vještine, bez upornosti njegovih najvjernijih učenika, gospodina Leunga i gospodina Loka Yiua, ne bi se moglo postići sve ovo što se postiglo do danas. Stoga, kada se prisjećamo velikoga majstora Mana, svakako bismo se morali prisjetiti i te dvojice njegovih najvjernijih i najstarijih učenika. Nadalje, valja spomenuti još jednu osobu iz života majstora Mana, riječ je o gospodinu Leeu Tinu Puiu zvanom i Lee Man, prijatelju i učeniku Yipa Mana koji ga je i predstavio Udruženju radnika restauracija Hong Konga. Naime, posljednje počivalište toga čovjeka je neposredno uz počivalište Yipa Mana. Svake godine odajem počast obojici jer je i gospodin Lee svakako bio čovjek vrijedan mjesta u našim srcima. Prolazeći muzejom bio sam zadovoljan količinom eksponata te sam siguran da će posjetitelji zasigurno mnogo naučiti svojim posjetom. Svakako preporučujem svim učenicima, kako Wing Chuna, tako i bilo koje druge borilačke vještine, da posjete muzej jer se doista isplati.

Na kraju, želio bih još samo zahvaliti svima koji su radili na ovom projektu, na njihovoj volji i trudu te im čestitati na izvrsno obavljenom poslu i potpunom uspjehu tog pothvata.

Iako je Yip Man bio veoma vješt kada je riječ o borilačkim vještinama, imao je veoma blagu narav, ponašao se više kao gospodin i učenik Konfucija, nego kao ratnik. Tek nakon što je preminuo, njegovi prijatelji su mu dodijelili titulu Velikoga majstora.

Napisao Chu Shong Ting